AKUZATIV - BELİRTME HALİ

belirtme hali - akuzativ



Padež u kojem je objekat (imenica ili zamjenica) direktno pod utjecajem predikata (glagola). Odgovara na pitanja kimi? (koga?) i neyi? (šta?). Nastavci za akuzativ su :  -ı, -i, -u i -ü. Nastavci akuzativa podliježu pravilu VOKALNE HARMONIJE (TIP-I). Ukoliko objekat završava na samoglasniku, pomoćni suglasnik y se umeće između imenice i nastavka za akuzativ (POMOĆNI SUGLASNICI). Imenice koje primaju nastavak akuzativa imaju ulogu određenog objekta u rečenici (OBJEKAT U REČENICI).

Primjeri:

Ahmet kapı-y-ı açtı. - Ahmet je otvorio vrata.

Şimdi sorular-ı cevaplayın. - Odgovorite sada (na) pitanja.

Burada kim-i bekliyorsunuz? - Koga čekate ovdje?

POMOĆNI SUGLASNICI - KAYNAŞTIRMA ÜNSÜZLERİ

Turski jezik ima četiri pomoćna ili spajajuća suglasnika (kaynaştırma ünsüzleri) : y, ş, s, i n. Ovi suglasnici se pojavljuju u slučajevima kada se u riječi nađu dva samoglasnika jedan do drugog. Pošto u turskom jeziku postoji pravilo da dva samoglasnika ne mogu stajati jedan pored drugog, između njih se umeće jedan od spajajućih suglasnika. To su situacije u kojoj se imenici, koja završava na samoglasniku, dodaje neki od nastavaka čije početno slovo je također samoglasnik.



1. Samoglasnik y

Koristi se kada se imenici koja završava na samoglasniku dodaje padežni nastavak:

- Masa-y-a kitabı koydu. - Stavio je knjigu na stol.

- Çanta-y-ı aldı. - Uzeo je torbu.



2. Samoglasnik ş

Koristi se kada broj, koji završava na samoglasniku, prima karakteristični nastavak -er koji se prevodi kao rječica po, a koja označava raspodjelu neke količine:

- İki-ş-er. - Po dva/dvije.

- Yedi-ş-er. - Po sedam.



3. Samoglasnik s

Koristi se kada se imenici, koja završava na samoglasniku, dodaje prisvojni nastavak trećeg lica jednine:

- Okulun bahçe-s-i. - Školsko dvorište.

- Şehrin cadde-s-i. - Gradska ulica.



4. Sampglasnik n

Korisiti kada se imenici, koja je već primila prisvojni sufiks, dodaje neki od padežnih nasatvaka:

- Sınıfın kapısı-n-ı kırmış. - Razvalio je vrata učionice.

- Arkadaşının kitabı-n-ı kütüphaneye teslim etmiş.- Vratio je prijateljevu knjigu u biblioteku.



* Da bi se lakše prisjetili spajajućih suglasnika, kao pomoć nam može poslužiti rijeć YaŞaSıN (Neka živi!/Neka je živ!).

NOMINATIV - YALIN HAL

yalın hal - nominativ 



Padež u kojem se imenicama ne dodaju nastavci. U pojedinim slučajevima, moguće je da imenica ima nastavke kao što su: nastavci za množinu (-ler), posesivni nastavci i nastavci indikativa (-dir). Spomenuti nastavci, međutim, ne utječu na promjenu padeža: ev, okul, yol, çocuk, fikir, baba(sı), defter(ler), şiir(dir)...

Tvorbeni nastavci, također, ne utječu na promjenu padeža imenice: kalem(lik), bilgi(li), su(suz), meslek(taş)...

I složene imenice se nalaze u nominativu ako nemaju nastavak koji bi utjecao na promjenu padeža: dershane, gecekondu, bilirkişi...

Imenice koje su u nominativu mogu imati ulogu subjekta ili neodređenog objekta u rečenici. 

Primjeri:

Adam ağlıyordu. - Čovjek je plakao.

Biraz sonra çay içelim. - Malo kasnije ćemo piti čaj.

Edebiyatın en mükemmel ürünü siirdir. - Poezija je najsavršeniji proizvod književnosti.

OBJEKAT U REČENICI

nesne - objekat



1. belirtili nesne - određeni objekat

Određeni objekat u rečenici ćemo pronaći tako što ćemo postaviti pitanje neyi? (šta?) ili kimi? (koga?).

Primjeri:

Sokakta köpeğimi gezdirdim.- Ulicom sam prošetao svog psa.

Ağaçtaki elmaları kim topladı? - Ko je pobrao jabuke sa drveta?

Bilgisayarımı tamirciye gönderdim. Računar sam poslao mehaničaru.



2. belirtisiz nesne - neodređeni objekat

Da bi se u rečenici pronašao neodređeni objekat, potrebno je da postavimo pitanja ne?(šta?) ili kim? (ko?). Prilikom pronalaženja neodređenog objekta, treba biti oprezan da ga ne zamijenimo sa subjektom rečenice. Subjekat se, također, kao i neodređeni objekat pronalazi postavljenjem istih pitanja (ne?,kim?).

Primjeri:

Burada hiç kuş görmedim. - Ovdje nisam vidio nijednu pticu.

Eşime doğum gününde çiçek aldım. - Supruzi sam uzeo cvijet za rođendan.

Her sabah sütlü kahve içerim. - Svakog jutra pijem kahvu sa mlijekom.



Karakteristike neodređenog objekta:

- Nema sufiks -i (akuzativ) za razliku od odrešenog objekta.

- Uvijek se nalazi ispred glagola u rečenici.


Ova podjela objekata u rečenici je važna radi boljeg razumijevanja padeža (nominativa i akuzativa).